> Naslovnica > Agrometeorologija
Agrometeorološke zanimljivosti » KAD PROCVITA MENDULA
Cvijet bajama Cvijet bajama
Simbol zime na izdisaju, a u punom naletu nadolazećeg proljeća, jadranskoga primorja, a nadasve Dalmacije je "bijelo-ružičasta" ljepotica, bajam, mendula, kralj sušnih područja (rey de secano). Bajam (Prunus amygdalus ili Amygdalus communis) pripada rodu Amygdalus, porodici Rosaceae, potporodici Prunoideae. Vjekovima je u strahu od hladne bure sramežljivo otvarao svoje cvjetove, te ne malo puta pod udarom hladnog burinog daha ostao bez cvjetnog uresa, a težaci bez plodova. Topla razdoblja tijekom zime, a napose toplo i sunčano vrijeme tijekom siječnja što i nije neka rijetkost na dalmatinskim otocima razlog su "brzopletosti" bajama i njegova uranjenog cvjetanja. A ne treba mu puno! Nakon toga, neki od zakašnjelih udara hladnoće, a dovoljno je "mršavih" -2 C, ljepoticu razgolićuju i ostavljaju bez cvjetnog ruha. Dakako, i jak vjetar svojim mehaničkim učinkom ima sudbonosni učinak na krošnju stabla.
Tanjur s bajamima Nadnevci pocetka cvjetanja bajama
Na našoj sunčanoj obali bajami u prosjeku najranije počinju cvjetati na njenom krajnjem jugu. Na Mljetu i uskom obalnom pojasu južne Dalmacije bajam u prosjeku procvjeta 30. siječnja. Do 40. dana u godini (9. veljače) bajami će procvjetati i u većem dijelu srednje Dalmacije, a do 50. dana u godini (19. veljače) i na otocima i uskom obalnom području sjeverne Dalmacije. Ovo su prosječni nadnevci početka cvjetanja bajama i to onih uobičajenih stabala, ranocvatućih sorti i raznih tipova razmnoženih sjemenom, kakvih ima po cijeloj Dalmaciji.

U obnovi i ponovnom ozelenjivanju površina spaljenih u ljetnim požarima u Dalmaciji bajam bi trebao imati značajnu ulogu. To je biljka za koju se kaže da je u svom širenju Sredozemljem u stopu pratila maslinu. Zato ne bi trebalo zaboraviti uz podizanje maslinika podizati i bajamike. Dakako u obzir dolaze nove sorte u pravilu kasno cvjetajuće ili probrani "starosjedioci".

Bajam u cvatu Bajam u cvatu
Neki vjeruju da je Markov kruh (smjesa bajama i šećera u omjeru 2:1) ali i sam plod odnosno drvo bajama u Europu donio Korčulanin svjetski putnik Marko Polo i to iz Kine. Ipak vjerojatnija je druga priča koja kaže da je bajamu postojbina Sirija odakle je proširen tijekom staroga vijeka, prvo u Grčku. Odatle i njegova zanimljivih priča o mitskoj povezanosti s olimpskim bogovima i njihovom seksualnom moći što bajam prati i do danas. Mitsko je vjerovanje da bajamovo drvo potječe izravno od Zeusa, odnosno da je iz Zeusovog sjemena rođen hermafrodit Agdistis. No, bogovi su odlučili kastrirati Agdistisa, a iz njegovih genitalija izraslo je drvo bajama. Mit se dalje isprepliće s Nanom, kćerkom boga rijeka Sangariusom, koja je ostala trudna uz pomoć bajamovog ploda. Čini se da su Grci stablo bajama donijeli i na Jadran, a u naše krajeve prvo na Vis (Issa), Hvar (Pharos) te Trogir (Traguriom) i Stobreč (Epetion). Rimljani su ga dalje širili svojim carstvom i to pod imenom "grčki orah" kako ga spominje Katon još u 2. st pr. Kr., a u 1. st. po. Kr. Columella ga naziva "amigdala" koje mu ime ostade do danas.

U židovskim predajama bajam simbolizira novi život i krhost, a i besmrtnost jer se vjeruje da se iz njegova podnožja može doprijeti do tajanstvenog podzemnog grada Luza boravišta besmrtnosti. U kršćanstvu bajam se zarana javlja kao simbol koji je povezan s začećem pa se prikazuje uz Djevicu Mariju posebice na srednjevjekovnoj ornamentici što je izravna veza s antičkim mitom o Agdistisu.

M.V.