VOĆKE KOJE PRKOSE ZIMI
U sredozemnom podneblju pod utjecajem dovoljnih količina
vode (oborine) i temperaturno blage jeseni i zime jedan dio biljaka doživjeti
će pravi oporavak nakon ljetnih ubitačnih žega. Više-manje sve je to razumljivo
i znano. Manje je znano da među vegetacijom koja nas okružuje postoje i
voćke u našemu sredozemnom podneblju kojima je jesensko pa i zimsko razdoblje
ono pravo životno razdoblje. Doista čudne i neuobičajene voćke.

Teško je u to doba ne zamijetiti cvjetanje vazdazelene
nešpole (Eriobotrya japonica Thunb.) i još k tomu ne osjetiti njezin
ugodan miris poput gorkih bajama. Cvjetanje započinje u listopadu, a završava
u prosincu (ili studeni-siječanj) upravo u razdoblju kada je većina voćaka
u fazi mirovanja i bez lišća. Cvjetovi se formiraju u piramidalnim grozdovima
(metlicama) na vrhu jednogodišnjih izboja. Podrijetlom je iz Kine i Japana,
a neki je još zovu i japanska mušmula. Spada u suptropske voćke, ali bez
problema podnosi temperaturu zraka i do -10 °C. Iz toga je vidljivo da
na našim otocima i uzduž većeg dijela obale može vrlo rijetko stradati
od smrzavanja. Uz to dobro podnosi sušu, a nešto slabije jaki vjetar. Ne
samo da će bez poteškoća prebroditi zimu već će u svibnju s vrlo ukusnim
plodovima najranije od svih voćaka otvoriti novu sezonu svježeg voća.
Ako je nešpolu trebalo donijeti iz istočne Azije s jednom drugom vrstom
dijelimo ovo podneblje i toliko smo se sljubili da je ni ne primjećujemo.
Po svojim, kod drugih vrsta neviđenim, navadama još je čudnovatija od nešpole.
Radi se o planiki (Arbutus unedo L.). Ta biljka je pravi ukras makije,
a jadranska zima je ne prijeći da na stablu istovremeno zadrži nedozrele
i zrele plodove te voštano bijele nježne cvjetove. To je jedinstvena biljka
u našemu podneblju koja s plodovima i cvjetovima dočekuje Božić. Plodovi
planike, manjige, jestivi su, ali u svježem stanju samo u umjerenim količinama.
Konzumiranje prevelikih količina zrelih manjiga izaziva probavne smetnje
i stanje pijanstva što je bilo poznato i starim Rimljanima. Znanstveni
naziv biljke unedo izveden je prema Pliniju od unum tantum edo
(jedem samo jedan).
|