SIJEČANJSKA TOPLINA  Iako je siječanj u kontinentalnoj Hrvatskoj obično hladan i snježan mjesec, neprijeporno je da takav nije svake godine, kao i to da u čitavom svom tijeku nije jednako hladan. U svojoj prvoj polovici ovogodišnji je siječanj bio iznadprosječno topao, što vrijedi i za ukupni dosadašnji tijek zime, pa se uz dovoljno vlage nakon obilnih kiša pobudila i fiziološka aktivnost nekih biljaka. Nije toliko čudna pojava cvjetova tratinčice i maslačka, ali listanje drvenaste biljke kao što je crna bazga i cvjetanje forzicije i lijeske obične zaista je neuobičajeno za ovo doba godine.

Za prezimljavanje voćaka štetna su samo ona zimska zatopljenja koja izazivaju prijevremeni aktivni razvoj biljaka, odnosno kod voćaka razvoj pupoljaka. Zimsko mirovanje voćaka, koje započinje opadanjem lišća, a završava kolanjem sokova i bubrenjem pupova, doba je kad biljka samo prividno miruje. Zapravo, upravo tada se u pupovima događaju vrlo važni fiziološki procesi kojima završava diferenciranje najvažnijih dijelova cvjetova. Umnažaju se tada stanice budućih izboja, mladica i vegetativnih organa. Za zimskog mirovanja, inače, najintenzivnije raste korijen što će se kasnije, kad započne vegetacija, povoljno odraziti na razvoj nadzemnih organa. Početkom zime voćka najprije prolazi fazu pravog ili fiziološkog mirovanja za koje joj valja "odraditi" određeno vrijeme na fiziološki neaktivnim temperaturama, za njih onih ispod 5 °C. Kod jabuke to je razdoblje od, primjerice, 45 do 60 dana, kruške 45, ili trešnje pak 30 do 45 dana. Ne bude li tako, voćke neće uredno cvjetati i plodonositi. Utješno je da se to u našem podneblju iznimno rijetko događa.

No kako voćka nakon razdoblja fiziološkog ulazi u fazu ekološkog mirovanja, a koja pak isključivo ovisi o temperaturama, one povišene mogu pokrenuti vegetaciju. Upravo stoga, kao i zbog nemogućnosti njihova hlađenja, voćke treba zaštititi od niskih temperatura, jer im svojom mrzlinom veljača itekako može naštetiti.

Ž.L.