Uloga Svjetske meteorološke organizacije na COP-21 i CMP-11

DHMZ, 9. 12. 2015. - U Parizu se od 30. studenoga do 11. prosinca 2015. održava 21. konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP-21) kao i 11. sastanak zemalja potpisnica Kyoto protokola (CMP-11). Na ovim skupovima na vrhu trebao bi biti donesen novi međunarodni sporazum koji će zamjeniti Kyoto protokol [1] i uspješno odgovoriti na izazove pred kojima se čovječanstvo nalazi, osobito onaj dio svijeta koji je najjače pogođen klimatskim promjenama.

Na COP-21 i CMP-11 kao i svim popratnim sastancima Ujedinjenih Naroda (UN) čije su teme povezane s klimom aktivno sudjeluju upravna tijela Svjetske meteorološke organizacije (WMO) te, što je osobito važno, mnogi stalni predstavnici članica WMO-a i čelnici nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi (NHMS) zemalja članica WMO-a. Znanstvene informacije i procjene ključni su elementi za vođenje politika i donošenje odluka na osnovi kojih se treba postići konsenzus i koji trebaju biti sastavni dio sporazuma Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) [2]. Stalni predstavnici i čelnici NHMS-a zemalja članica WMO-a aktivno pomažu svojim nacionalnim delegacijama u Parizu u interpretaciji znanstvenih činjenica i artikuliranju tehničkih područja i usluga na kojima rade NHMS, podržane od strane WMO i svih srodnih programa (npr. IPCC), kako bi pomogle implementaciju UNFCCC-a.

Ključne odrednice koje definiraju ulogu NHMS unutar radnih procesa i tijela UNFCCC-a su:

  • NMHS su odgovorni za mjerenje, obradu i pohranu relevantnih podataka te imaju kompetencije potrebne za podršku istraživanjima iz područja klimatskih promjena i klimatskih usluga. Ove usluge podupiru prilagodbu klimatskim promjenama na nacionalnim razinama jednako kao i globalno praćenje koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi i ostalih indikatora klimatskih promjena. U tu je svrhu nužno da NHMS dobiju svu potrebnu financijsku, ljudsku, tehničku i institucionalnu podršku kao jedan od najvažnijih priloga u radu UNFCCC-a.
  • Zaključci 5. izvješća IPCC-a, informacije sadržane u glavnim WMO-ovim godišnjim i višegodišnjim publikacijama kao što su Bilten stakleničkih plinova, Bilten ozona i Godišnje izvješće o stanju klime u svijetu pokazuju da je znanost o klimi dovoljno konkretna kako bi bila efikasna i isplativa u oblikovanju i primjeni političkih odluka. Istovremeno, nephodan je daljnji razvoj klimatskih modela te komunikacije i edukacije o klimatskim rizicima.
  • Nakon 3. svjetske konferencije UN-a o smanjenju rizika (Sendai, Japan, ožujak 2015.) te UN-ovog samita o održivom razvoju (New York, SAD, rujan 2015.) klima je postavljena u središte razvojnih planova nakon 2015. godine. Ovo stvara nove potrebe i prilike za NMHS kako bi učvrstile suradnju i privukle potrebne resurse za proširenje odgovarajućih kapaciteta.
  • WMO i NHMS njezinih zemalja članica imaju goleme količine znanja, mogućnosti, podataka i alata relevantnih za planiranje prilagodbe klimatskim promjenama koji se mogu koristiti putem vlada, programa, tehničkih komisija, ekspertnih timova i partnerskih organizacija. Između donositelja odluka, ranjivih zajednica, razvojnih stručnjaka i klimatskih znanstvenika prisutan je jaz u komunikaciji, prije svega u zemljama u razvoju te slabije razvijenim zemljama, uzimajući u obzir znanje i mogućnosti koji su na raspolaganju kao podrška prilagodbi. Ovo uključuje i procese razvoja i uključivanja Nacionalnih planova za prilagodbu (NAP). Zagovaranje i dostupnost odgovarajuće tehnologije, održivog razvoja, savjetodavnih službi i istraživanja mogli bi pridonijeti smanjivanju ovog jaza i stvaranju specifičnih operativnih klimatskih službi kao podrške prilagodbi.
  • Primjena Globalnog okvira za klimatske usluge (GFCS) [3] na nacionalnom nivou čini polaznu točku za uključivanje NHMS-a u široku skupinu interesnih grupa u pitanjima koja su direktno povezana s provedbom UNFCCC-a. Uključivanje klimatskih službi omogućuje pristup NMHS-a klimatskim financijskim resursima uključujući Fond za zelenu klimu [4] te ostalim međunarodnim financijskim institucijama.
  • WMO sa svojom 191 članicom i globalnom mrežom postaja NHMS-a, slijedi globalno prihvaćene standarde i protokole koji podržavaju implementaciju incijativa povezanih s prilagodbom na klimatske promjene. Tu su osobito važni sljedeći dionici pod okriljem WMO-a: tehničke komisije, međunarodni programi, Globalni sustav za obradu podataka i prognoze (GDPFS), Informacijski sustav WMO-a (WIS), Globalni telekomunikacijski sustav (GTS) i regionalni klimatski centri (RCC), omogućuju nacionalnim meteorološkim i hidrološkim službama da pridonose radu Centra i mreže za klimatsku tehnologiju (CTCN) čiji je rad u službi UNFCCC.
  • Donositelji odluka, stručnjaci za razvoj, poljoprivrednici, liječnici kao i drugi djelatnici u socijalnom i ekonomskom sektoru trebaju pravodobne, pouzdane i jasne informacije o klimi. Primjetna nepovezanost između raznih sustava za nadzor klime, prije svega u Africi, mora biti uklonjena kako bi navedeni sustavi bili od što veće koristi znanosti i odlučivanju. Nedostatak adekvatnih sustava za podatke i motrenje znatno umanjuju sposobnost znanstvenika za procjenu prošlog i trenutnog stanja klime i provedbu istraživanja o klimatskim rizicima i utjecajima te mjerama prilagodbe.
  • Kako bi se spoznali regionalni aspekti klimatskih promjena i varijacija potrebna su daljnja istraživanja i potpunije informacije na detaljnijoj vremenskoj i prostornoj ljestvici nego što su sada dostupne. Ovakve su informacije potrebne znanstvenicima u disciplinama u kojima su klimatske informacije nužne (npr. hidrologiji) kao i političarima, ostalim donositeljima odluka te nadležnima za procjenu utjecaja klimatskih promjena i razvoj mjera prilagodbe.
  • Potrebno je uložiti određeni napor kako bi se unaprijedila dosadašnja motrenja nužna za naše razumijevanje klimatskog sustava - uključujući hidrosferu, biosferu i kriosferu.
  • Dugi nizovi motrenja nužni su za dokumentiranje i analizu klimatskih varijacija na višedekadskoj pa i stogodišnjoj vremenskoj ljestvici te tako pribavljaju reference za trenutne i buduće procjene klime Zemlje. WMO-ov mehanizam za postaje sa stogodišnjim nizovima svjestan je važnosti postaja koje raspolažu takvim podacima kao i važnosti njihovog očuvanja.
  • WMO-ove smjernice za međunarodnu razmjenu klimatskih podataka usmjerene su većoj dostupnosti, pristupačnosti i uporabi boljih klimatskih usluga za sve zemlje. Ove smjernice podržavju besplatnu i otvorenu razmjenu podataka važnih za klimu, alata i znanstvenih metoda poštujući nacionalne i međunarodne smjernice.
  • WMO pomaže NHMS-ove u raznim područjima vezanim uz zaključke 42. sjednice Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete (SBSTA 42), a koji se tiču poljoprivrede (FCCC/SBSTA/2015/L.2). Prioriteti uključuju:
    1. Razvoj sustava ranog upozoravanja i planova za nepredviđene situacije koji se odnose prvenstveno na ekstremne vremenske i klimatske uvjete i njihove posljedice, kao što su suše, dezertifikacija, poplave, odroni zemlje, erozija tla, nagla podizanja morske razine i prodora morske vode u izvore pitke vode.
    2. Procjena rizika i ranjivosti poljoprivrede određenog područja prema različitim predviđanjima klimatskih promjena na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou.
  • Integrirano upravljanje vodnim resursima nužno je za prilagodbu, smanjivanje smrtnosti i uništavanja dobara uslijed poplava i suša. Takvo vodno upravljanje zahtijeva objedinjavanje prognostičkih, klimatskih i hidroloških usluga. GFCS i trenutni globalni napori za smanjivanjem rizika od hidroloških nepogoda, predstavljaju snažan zamašnjak u uključivanju integriranog upravljanja vodnim resursima u prilagodbu klimatskim promjenama.
  • NMHS se potiču da nastave svoju aktivnu i savjetodavnu ulogu u UNFCCC-ovoj ekspertnoj grupi za slabije razvijene zemlje kako bi ih pripremili i uključili u NAP te učešće u drugim poslovima programa za slabije razvijene zemlje. Očekuje se da će NAP-ovi u budućnosti doprinijeti alokaciji značajnih financijskih sredstava.
  • Mnogi NMHS su razvili i čuvaju povijesne preglede ekstremnih događaja. Na 17. kongresu WMO (Cg-17) odlučeno je da se standardiziraju informacije o vremenskim, hidrološkim, klimatološkim i drugim okolišnim opasnostima i rizicima kao i onih svemirskog vremena, te razviju identifikatori za katalogizaciju ekstremnih događaja. Ove mjere će olakšati zemljama članicama praćenje gubitaka i šteta izazvanih klimatskim utjecajima i razvoj međuoperativnosti među bazama podataka.
  • Mnoge zemlje su već uspostavile ili uspostavljaju sustave za izračun gubitaka i šteta, koji uključuje smrtnost, štete i gubitke u kućanstvima, zdravlju, objektima za obrazovanje, infrastrukturi itd., a koji su izazvani ekstremnim i opasnim vremenskim i klimatskim prilikama. NMHS imaju vitalnu ulogu u stvaranju i osiguravanju kvalitete ovakvih podataka. Specifične djelatnosti NMHS-a uključuju službene opise i vrednovanje ekstremnih događaja kao i procjenu ključnih klimatskih indikatora, arhiviranje podataka o događaju te sastavljanje popisa smjernica za potrebe nacionalnih ili regionalnih sustava za izračun gubitaka i šteta.
  • Izgradnja kapaciteta za potrebe UNFCCC-a zahtijeva odlučni dogovor među uključenim institucijama. Na Cg-17 odlučeno je da se pokrene Program za izgradnju kapaciteta kako bi osigurao, kroz zajedničke napore zemalja članica, poboljšanje i razvoj mogućnosti NMHS.

DHMZ je, kao nacionalna meteorološka i hidrološka služba, dio svjetske mreže nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, predstavnik Republike Hrvatske u WMO-u. Na konferenciju u Parizu sudjeluju Ivan Čačić, ravnatelj DHMZ-a i predsjednik WMO Regije VI (Europa) te Krešo Pandžić, zamjenik ravnatelja DHMZ-a i kontakt osoba IPCC-a za Republiku Hrvatsku.


[1] Protokol iz Kyota (ili Kyotski protokol) , na snazi od 2005., trenutno je jedini pravno obvezujući međunarodni instrument za smanjenje stakleničkih plinova. Amandmanom iz Dohe njegova je primjena produžena do 2020. godine. Tada bi trebao stupiti na snagu sporazum koji treba biti dogovoren u Parizu. Kyotski protokol je prihvaćen na 3. konferenciji stranaka UNFCCC u Kyotu 11. prosinca 1997. godine kojim industrijalizirane države svijeta postavljaju cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Republika Hrvatska je potpisala Kyotski protokol 11. ožujka 1999. godine kao 78. potpisnica, ali ga nije ratificirala do 2007. zbog pregovora oko bazne godine. Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. godine donio Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (NN, Međunarodni ugovori, broj 5/2007).

[2] Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) temeljena je na znanstvenim činjenicama i otkrićima. Cilj UNFCCC-a, usvojene 1992. godine na samitu u Riju, ograničavanje je emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim aktivnostima na razinu koja bi spriječila bilo kakav negativan učinak na klimu. Tijekom godina postignut je znanstveni konsenzus, potaknut radom IPCC-a (Nobelova nagrada za mir 2007.), kojim se utvrdilo da je globalno zagrijavanje potrebno zadržati ispod 2°C do 2100. godine u odnosu na 1750. godinu, odnosno predindustrijsko razdoblje. Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a danas ima 196 članica (195 država i 1 regionalnu ekonomsku međunarodnu integraciju). Republika Hrvatska postala je stranka UNFCCC-a 1996. godine, donošenjem zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN, Međunarodni ugovori, broj 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije.

[3] Globalni okvir za klimatske usluge (GFCS) je međunarodno partnerstvo za jačanje pouzdanih, znanstveno utemeljenih klimatskih usluga čiji je cilj potpora održivom razvoju i izgradnja otpornosti na klimatske promjene. Predvodi ga Svjetska meteorološka organizacija. GFCS pruža platformu za dijalog između državnih meteoroloških i drugih stručnih službi s jedne strane i kreatora politika i drugih korisnika meteoroloških i klimatoloških saznanja s druge strane što osigurava da klimatske usluge budu relevantne i pristupačne, naročito korisnicima u prioritetnim, klimatski osjetljivim sektorima.

[4] Fond za zelenu klimu osigurava sredstva za sudjelovanje NMHS-a u provođenju UNFCCC, te mjerama za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.