Svjetska meteorološka organizacija potvrdila da je 2017. bila među tri najtoplije godine u povijesti mjerenja

Legenda: S slijeve strane: Anomalija u odnosu na 1981.-2010. (°C); Gore lijevo: El Niño; neutralno, La Niña

DHMZ, 19. 1. 2018. − Svjetska meteorološka organizacija (SMO) objavila je jučer, 18. siječnja 2018. sljedeće propćenje:

Potvrđeno je da su 2015., 2016. i 2017. bile tri najtoplije godine u povijesti mjerenja, što je jasan znak kontinuiranih dugoročnih klimatskih promjena uzrokovanih sve većim koncentracijama stakleničkih plinova u atmosferi. 2016. i dalje drži svjetski rekord, dok je 2017. bila najtoplija godina bez pojave El Niño, koja može podići globalne godišnje temperature.

Konsolidirana analiza pet vodećih međunarodnih skupina podataka koju je provela Svjetska meteorološka organizacija pokazala je da je prosječna globalna površinska temperatura 2017. bila za oko 1,1 °C viša nego u predindustrijskom razdoblju.

2016. i dalje je najtoplija godina u povijesti mjerenja (s temperaturom za 1,2 °C višom nego u predindustrijskom razdoblju). Globalna prosječna temperatura bila je za 1,1°C viša od predindustrijske razine za 2015 i 2016. godinu. Te dvije godine praktički je nemoguće razlikovati jer je razlika manja od stotog dijela stupnja, što je manje od statističke dopuštene pogreške.

"Dugoročni trend temperature daleko je važniji od položaja pojedinih godina na rang ljestvici, a taj je trend rastući“, rekao je glavni tajnik SMO-a Petteri Taalas. "Sedamnaest od osamnaest najtoplijih godina u povijesti mjerenja zabilježeno je u ovom stoljeću, a u posljednje tri godine stupanj zatopljavanja bio je iznimno jak. Posebno je bilo naglašeno arktičko zatopljavanje, koje će imati velik i dalekosežan utjecaj na razine mora te na ponašanje vremena u drugim dijelovima svijeta."

Prosječna globalna temperatura u 2017. godini bila je za oko 0,46 °C viša od prosjeka razdoblja 1981. - 2010. (14,3 °C). Nacionalni meteorološki i hidrološki zavodi koriste se tim tridesetogodišnjim polaznim razdobljem za procjenu prosjeka i varijabilnosti ključnih klimatskih parametara kao što su temperatura, oborina i vjetar, koji su važni sektorima osjetljivima na klimu, uključujući sektore gospodarenja vodom i energijom, poljoprivredu i zdravstvo.

Osim globalnog zatopljavanja koje je posljedica sve većih razina stakleničkih plinova u atmosferi, klima je podložna i prirodnoj varijabilnosti do koje dolazi uslijed pojava kao što su El Niño, koji ima učinak zagrijavanja, te La Niña, koja ima učinak hlađenja. Rekordnoj temperaturi u 2016. pridonijela je snažna pojava El Niño iz 2015./2016. Za razliku od toga, 2017. je započela vrlo slabom La Niña pojavom, a slabom La Niña pojavom je i završila.

"Temperatura priča tek mali dio priče. Zatopljavanje u 2017. pratile su pojave ekstremnog vremena u mnogim državama diljem svijeta. Godina je za Sjedinjene Američke Države bila najskuplja u povijesti u pogledu katastrofa povezanih s vremenom i klimom, dok su druge države iskusile usporeni ili negativni rast uslijed tropskih ciklona, poplava i suša", rekao je g. Taalas.

SMO će svoju potpunu Izjavu o stanju klime u 2017. objaviti u ožujku. To izvješće pružit će sveobuhvatni pregled varijabilnosti temperature i trendova, događaja s velikim utjecajem te dugoročnih pokazatelja klimatskih promjena kao što su sve veće koncentracije ugljičnog dioksida, morski led na Arktiku i Antarktiku, podizanje razine mora i zakiseljavanje oceana. Konačna izjava sadržavat će podatke brojnih agencija Ujedinjenih naroda o utjecajima na ljude, društveno-ekonomske prilike i okoliš koji su dio nastojanja da se donositeljima odluka pruži sveobuhvatniji sažetak politike koji će se odnositi na cjelokupne Ujedinjene narode o međusobnom djelovanju vremenskih prilika, klime i vode te globalnih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda.

SMO se koristi podacima (temeljenim na mjesečnim klimatološkim podacima s lokacija opažanja) Američke nacionalne oceanografske i atmosferske službe, NASA-inog Goddardovog instituta za svemirske studije te Centra Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe i Odsjeka za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenoj Kraljevini.

Također se koristi podacima reanalize Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i njegove Službe za klimatske promjene Copernicus te Japanske meteorološke agencije.  Tom metodom kombiniraju se milijuni meteoroloških i morskih opažanja, uključujući i satelitska opažanja, uz modele za izradu potpune reanalize atmosfere. Kombinacija opažanja i modela omogućuje procjenu temperature u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu na čitavom planetu, čak i u područjima za koja imamo malo podataka kao što su polarna područja.

Legenda: U sredini: Stanje globalne klime u 2017.; gore: 2015., 2016. i 2017.: Najtoplije godine u povijesti mjerenja, s temperaturama za 1,1-1,2 °C iznad predindustrijskog razdoblja; lijevo; 2017.: Najtoplija godina bez pojave El Niño; desno: Prosječna globalna temperatura u 2017. za 1,1 °C viša od predindustrijskog razdoblja; dolje lijevo: Dugoročne klimatske promjene prouzročene stakleničkim plinovima; dolje desno: Ekstremni vremenski događaji s velikim utjecajem

Napomene za urednike:

Tri konvencionalne skupine podataka o površinskoj temperaturi su: NOAAGlobalTemp, koji održava Američka nacionalna oceanografska i atmosferska služba (NOAA); HadCRUT.4.6.0.0 , koji održava Centar Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe u suradnji s Odsjekom za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenom kraljevstvu; te GISTEMP, koji održava Goddardov institut za svemirske studije Američke nacionalne zrakoplovne i svemirske administracije (NASA GISS). Te skupine podataka koriste se mjerenjima temperature zraka iznad kopna i površinske temperature oceana za procjenu temperaturnih anomalija diljem svijeta. Reanalize su ERA-Interim Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i JRA-55 Japanske meteorološke agencije. Unatoč vrlo različitim pristupima, procjene globalne prosječne temperature dobivene ovim reanalizama dobro se poklapaju s konvencionalnim skupinama podataka o temperaturi zraka iznad kopna.
SMO se sada koristi razdobljem 1981. - 2010. kao polaznom vrijednošću za izračunavanje mjesečnih, sezonskih i godišnjih varijacija temperature. To razdoblje zamijenilo je prijašnju polaznu vrijednost 1961. - 1990. SMO također preporuča korištenje razdoblja 1981. - 2010. za izračun klimatološke standardne normalne vrijednosti za operativno praćenje klime jer je reprezentativnije za trenutačne klimatske uvjete. To omogućuje dosljedno prijavljivanje podataka satelitskih sustava i sustava za reanalizu, od kojih neki sežu sve do 1960., zajedno s tradicionalnim skupinama podataka temeljenim na opažanjima koja se zasnivaju na površini, a koje vode nacionalne meteorološke i hidrološke službe 191 država i teritorija članica SMO-a. Za globalne prosječne temperature, razdoblje 1981. - 2010. otprilike je za 0,31±0,02 °C toplije od razdoblja 1961. - 1990. Promjena polaznih vrijednosti nema utjecaja na analizu trendova.
SMO se kao referentnim razdobljem za predindustrijske uvjete koristi razdobljem 1880. - 1900., čime se omogućuje korištenje ranih instrumentalnih opažanja za procjenu predindustrijskih temperaturnih uvjeta.

Priopćenje za tisak NOAA-e dostupno je ovdje
Priopćenje za tisak NASA-e dostupno je ovdje
Priopćenje za tisak Britanske nacionalne meteorološke službe dostupno je ovdje
Priopćenje za tisak službe Copernicus ECMWF-a dostupno je ovdje
Podaci Japanske meteorološke organizacije dostupni su ovdje

Svjetska meteorološka organizacija je mjerodavni glas Ujedinjenih naroda o vremenu, klimi i vodi.

public.wmo.int

Za više informacija molimo kontaktirati: Clare Nullis, cnullis(at)wmo.int. Telefon +41227308478.