Godina 2015. vjerojatno najtoplija od kada postoje mjerenja

DHMZ, 23. 12. 2015. Kako bi informirao sudionike pregovora na UN-ovoj pariškoj konferenciji o klimatskim promjenama, Svjetska meteorološka organizacija (WMO) je objavila svoje privremeno izvješće o stanju klime u 2015. godini, kao i dodatnu petogodišnju analizu za razdoblje od 2011. do 2015. godine. U ovom tekstu donosimo najznačajnije zaključke iz dvaju spomenutih izvješća.

Prosječna globalna površinska temperatura u 2015. godini vjerojatno će biti najtoplija od početka meteoroloških mjerenja i dosegnut će simbolički i značajni prag od 1 °C iznad one u predindustrijskom razdoblju. Posljedica je to zajedničkog djelovanja snažnog El Niña i globalnog zatopljenja izazvanog ljudskim aktivnostima, tvrdi WMO. Globalna prosječna temperatura iznad kopna zabilježena u razdoblju od siječnja do listopada sugerira da će 2015. iznad kopna biti jedna od najtoplijih ikad zabilježenih godina. Južna Amerika upravo bilježi najtopliju godinu od početka motrenja, isto kao i Azija (gdje je 2007. bila slična). Afrika i Europa bilježe svoju drugu najtopliju godinu.

Razina stakleničkih plinova u atmosferi dosegla je nove rekordno visoke vrijednosti, a prosječna tromjesečna globalna koncentracija CO2 na sjevernoj polukugli u proljeće 2015. godine prvi je put prešla prag od 400 ppm.

I površinska temperatura oceana bit će najviša od početka mjerenja. Globalna prosječna površinska temperatura mora, koja je prošle godine oborila rekord, vjerojatno će izjednačiti ili nadmašiti taj rekord 2015. godine.

Razdoblje od 2011. do 2015. bilo je najtoplije petogodišnje razdoblje od početka mjerenja, s mnogo ekstremnih vremenskih događaja, posebice toplinskih valova, na koje su utjecale klimatske promjene – kaže se u WMO-ovoj petogodišnjoj analizi. Prosječna je temperatura u tom razdoblju bila za oko 0,57 °C viša od prosjeka u standardnom referentom razdoblju od 1961. do 1990. godine. Bilo je to najtoplije zabilježeno petogodišnje razdoblje u Aziji, Europi, Južnoj Americi i Oceaniji, te u Sjevernoj Americi. WMO je sastavio petogodišnju analizu zato što bolje ukazuje na dugoročne klimatske promjene nego godišnji izvještaj.

Najvažnije u 2015. godini:

El Niño: Snažan učinak El Niña na globalnu temperaturu 2015. godine, vjerojatno će se nastaviti i poslije kulminacije El Niña.

Porast površinske temperature i razine oceana: U prvih devet mjeseci 2015. godine, globalna količina topline u oceanima, kako u gornjih 700 metara, tako i u gornjih 2000 metara, dosegnula je rekordnu razinu. Najnovije procjene globalne morske razine ukazuju na to da je globalna prosječna morska razina u prvoj polovici 2015. bila najviša od početka satelitskih promatranja 1993. godine.

Regionalne temperature: Temperature znatno više od prosjeka zabilježene su iznad većine promatranih dijelova kopna, posebice na zapadu Sjeverne Amerike i u velikim dijelovima Južne Amerike, Afrike te južne i istočne Euroazije.

Toplinski valovi: Toplinski valovi pogodili su Europu, sjever Afrike i Bliski istok u kasno proljeće i ljeto, pri čemu su zabilježeni mnogi novi temperaturni rekordi. Veliki toplinski val pogodio je Indiju u svibnju i lipnju, pri čemu su prosječne maksimalne temperature u mnogim područjima prelazile 42 °C, a u nekima i 45 °C. Srpanj je donio toplinske valove velikom području od Danske na sjeveru do Maroka na jugu i Irana na istoku. Vrućina je potrajala i u rujnu i nastavila se širiti po istočnoj Europi.

Oborine i suša: Obilnih oborina bilo je u južnim dijelovima SAD-a, Meksiku, Boliviji, južnom Brazilu, jugoistočnoj Europi i dijelovima Pakistana i Afganistana. Meksiko je imao najkišniji ožujak od početka mjerenja (od 1941.) dok je SAD imao najkišniji ikad zabilježeni svibanj, a to je ujedno bio i najkišniji mjesec u 121-godišnjoj povijesti mjerenja.

Suša je pogodila Srednju i Južnu Ameriku (uključujući Brazil), dijelove srednje Europe i Rusije, dijelove jugoistočne Azije, Indonezije i južne Afrike. Na zapadu Sjeverne Amerike nastavila se dugotrajna suša. Porječja na zapadu ovisna su o snježnim oborinama kao vodnom resursu. Međutim, 1. travnja ekvivalent vode nastale topljenjem snijega iznosio je svega 5 posto od uobičajenog. Suhi i topli uvjeti opaženi u većem dijelu zapadnog SAD-a pogodovali su nastajanju jakih požara.

Tropski cikloni: Od početka godine do 10. studenog, u svijetu su se formirala ukupno 84 tropska ciklona, u usporedbi s godišnjim prosjekom od 85 ciklona u razdoblju od 1981. do 2010. Poplave i odroni česta su posljedica ovakvih jakih oluja. Kinu je pogodilo šest tajfuna, a procjenjuje se da su njih tri zajedno izazvali gospodarske gubitke od 8 milijarda USD.

Arktik i Antarktik: Otkad je krajem 1970-ih počelo redovito satelitsko motrenje, u arktičkom moru dolazi do općeg smanjivanja površine morskog leda tijekom sezonskog ciklusa. Maksimalna dnevna površina morskog leda, koja je u 2015. zabilježena 25. veljače, bila je najmanja od početka motrenja dok je minimalna površina morskog leda, zabilježena 11. rujna, četvrta najniža vrijednost od početka satelitskog motrenja.

Dnevna maksimalna površina na Antarktiku zabilježena je kao šesnaesta najviša vrijednost od početka satelitskog motrenja dok je minimalna površina bila četvrta najniža od početka mjerenja.

Uzroci klimatskih promjena

Znanstvenim procjenama ustanovljeno je da se u razdoblju od 2011. do 2015. godine vjerojatnost pojave mnogih ekstremnih meteoroloških pojava, naročito onih vezanih uz ekstremno visoke temperature, znatno povećala uslijed klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima – u nekim slučajevima i 10 ili više puta.

Od 79 studija objavljenih u Biltenu Američkog meteorološkog društva od 2011. do 2014. godine, u više od polovice njih utvrđeno je da su antropogene klimatske promjene doprinijele ekstremnim meteorološkim pojavama. Taj se utjecaj najdosljednije odražavao u vidu ekstremnih vrućina, pri čemu su neke studije ustanovile da je vjerojatnost opažene pojave porasla 10 ili više puta.

Neke dugotrajnije meteorološke pojave u skladu su s predviđanjima kratkoročnih i dugoročnih klimatskih promjena. Među njima su povećana učestalost višegodišnjih suša u suptropskim područjima, a bilo je i pojava poput neobično dugotrajnih, iznimno vrućih sušnih sezona u amazonskom porječju u Brazilu 2014. i 2015. godine. Iako se ovakve sezone još ne mogu pouzdano smatrati dijelom dugoročnog trenda, izazivaju znatnu zabrinutost u kontekstu potencijalnih "točaka preokreta" u klimatskom sustavu, onako kako ih identificira Međuvladin panel o klimatskim promjenama.

WMO-ovi izvještaji o Stanju svjetske klime temelje se na prilozima 191 zemlje članice WMO-a. Analiza globalne temperature uglavnom se temelji na tri komplementarne skupine podataka koje vode Centar Headley Britanske nacionalne meteorološke službe i Odsjek za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia (zajednički); Nacionalni centar za klimatske podatke američke Nacionalne administracije za oceane i atmosferu (NOAA); te Goddardov institut za svemirske studije (GISS) kojim upravlja NASA. Globalne prosječne temperature procjenjuju se i uz pomoć sustava ponovljene analize (reanalize) koji se služe najnaprednijim sustavima vremenskih prognoza da bi spojili više izvora podataka te tako omogućili kompletniju sliku globalnih temperatura. WMO se služi podacima iz reanalize Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i Japanske meteorološke agencije.

Globalna prosječna temperaturna anomalija (1850. – listopad 2015.)

Slika 1. Globalne anomalije godišnje prosječne površinske temperature, od HadCRUT4.4.0.0 (crna crta i sivo područje predstavljaju raspon nesigurnosti od 95%), GISTEMP-a (plavo) i NOAAGlobalTemp-a (narančasto). Prosjek za 2015. privremena je vrijednost temeljena na razdoblju od siječnja do listopada 2015. Izvor: Centar Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe.

Najekstremnije vremenske (ne)prilike odvijat će se u južnoj Dalmaciji i osobito na dubrovačkom području jer su zbog obilne kiše i grmljavinskih nevremena praćenih olujnim vjetrom moguće i bujične poplave. Olujno jugo i južni vjetar podići će velike valove, a u obalnom području moguće i razinu mora koje može poplaviti rive.

Slika 2. Globalne anomalije godišnje prosječne temperature (u odnosu na razdoblje od 1961. do 1990.) temeljene na prosjeku tri skupine podataka o globalnoj temperaturi (HadCRUT.4.4.0.0, GISTEMP i NOAAGlobalTemp) iz razdoblja od 1950. do 2014. Prosjek za 2015. temelji se na podacima iz razdoblja od siječnja do listopada. Stupići su obojani prema tome je li godina klasificirana kao godina El Niña (crveno), La Niñe (plavo) ili ENSO-neutralna (sivo). Napominjemo da rasponi nesigurnosti nisu prikazani, ali iznose oko 0,1 °C.

Globalne temperaturne anomalije za 2015.

Slika 3. Anomalije prosječne temperature za razdoblje od siječnja do listopada 2015., iz podataka HadCRUT.4.4.0.0. Križići (+) predstavljaju temperature koje prelaze 90. percentil i znače neuobičajeno tople uvjete a minusi (-) predstavljaju temperature ispod 10. percentila i znače neuobičajeno hladne uvjete. Veliki križići i veliki minusi znače temperature izvan raspona između 2. i 98. percentila. Izvor: Centar Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe.
Slika 4. Količina topline u oceanima do dubine od 700 m (lijevo) i 2000 m (desno). Prikazani su tromjesečni (crveno), godišnji (crno) i 5-godišnji (plavo) prosjek. Izvor: NOAA NCEI