Najveći prirodni laboratorij na svijetu na području Alpa odvijao se u razdoblju od 07. rujna pa sve do 15. studenog 1999. Postojeća meteorološka mjerenja još su pojačana, a nadopunjena su i najmodernijim mjernim uređajima u cilju otkrivanja još skrivenih tajni atmosfere.

U alpskim i prialpskim zemljama već je desetljećima glavni zadatak atmosferskih istraživanja otkrivanje i predviđanje utjecaja planina na vrijeme i klimu. Prvo takvo međunarodno istraživanje nad širim područjem Alpa bilo je u proljeće 1982. godine (ALPEX- Alpine Experiment) u kojem je aktivno sudjelovala i Hrvatska, a donijelo je napredak u razumijevanju atmosferskih procesa iznad topografski složenog područja. U skladu sa svjetskim razvojem informatike i tehnologije, u posljednje vrijeme omogućen je još detaljniji uvid u mnoge do sada neistražene atmosferske pojave i procese malih prostornih razmjera te razmjerno kratkog vremenskog trajanja. Stoga se ukazala potreba za novim međunarodnim projektom pod imenom Mezoskalni alpski program (Mesoscale Alpine Programme) - MAP. To je projekt pokrenut od mnogobrojne međunarodne meteorološke zajednice. Od njega se očekuje napredak i rješavanje barem nekih brojnih neriješenih znanstvenih i praktičnih problema vezanih uz vrijeme i klimu u planinskom području. U projekt su uključene meteorološke službe svih zemalja alpskog područja (Austrija, Hrvatska, Italija, Francuska, Njemačka, Slovenija, Švicarska), ali i brojni drugi znanstvenici i stručnjaci iz Europe, SAD-a, Kanade i Australije.

U očekivanju velikih kiša i vjetrova udružene meteorološke službe najmodernijim mjernim uređajima pokušale su otkriti skrivene tajne atmosfere. U proteklih deset godina, otkako se planiraju ovako složena mjerenja uloženo je posredno ili neposredno oko 20 milijuna Eura. Glavni zadatak ovog eksperimenta bio je dobiti bazu podataka odgovarajuće prostorno-vremenske gustoće i kvalitete u cilju poboljšanja operativne prognoze vremena i numeričkih modela atmosfere koji će te procese biti u stanju još bolje simulirati. Dosadašnja istraživanja su pokazala da su mnoge prirodne katastrofe u alpskom području uzrokovane velikim količinama oborina i jakim lokalnim vjetrovima. S daljnjim poboljšanjem prognoze atmosferskih procesa strogo uvjetovanih lokalnim utjecajima na nekom manjem području, doći će i do efikasnijeg sustava upozorenja. To bi trebalo uvelike doprinjeti smanjenju šteta od takvih opasnih atmosferskih pojava.

Slika 1: Specijalni zrakoplov ELECTRA opremljen raznim meteorološkim mjernim uređajima.

Meteorološka služba u Hrvatskoj svoj doprinos ovom projektu dala je u učestalijim prizemnim mjerenjima na području cijele zemlje, kao i dodatnim visinskim mjerenjima na opservatoriju Zagreb-Maksimir. Osim mjerenjima, direktan doprinos dala je i aktivnim sudjelovanjem dijela naših meteorologa prognostičara u radu u operativnom centru MAP-a, koji se nalazio u Innsbrucku.

U razdoblju intenzivnih mjerenja (7.rujna – 15.studenog 1999.) nad područjem Hrvatske dogodila su se dva vremenska događaja od iznimne važnosti za MAP prozvana IOP5 i IOP15 (Intensive observation period).

IOP5

Sinoptička situacija 4. listopada 1999. dovela je do pojave velikih količina oborina nad područjem zapadne Slovenije i zapadne Hrvatske. Lokalno je u 24 sata palo i više od 200mm kiše po četvornom metru. Najviše kiše palo je u svega nekoliko prijepodnevnih sati 4. listopada. Uzrok je bio prodor hladnog zraka, koji je doveo i do ciklogenetičkih procesa nad sjevernim Jadranom. Konvektivni procesi u atmosferi još su bili pojačani utjecajem lokalne orografije.

Slika 2: Satne količine oborine za Zagreb-Grič, Puntijarku i Crni Lug, 4-5.listopada 1999.
 
 

Slika 3: Prikaz vertikalnog stanja atmosfere nad Zagrebom s nizom atmosferskih parametara (relativna vlaga, temperatura, ekvipotencijalna temperatura, specifična vlaga, konvektivno nestabilna područja, vjetar, Montgomerijev potencijal, statička energija i temperaturna inverzija): prognoza mezomodelom ALADIN/LACE/HRID (gore) i analiza temeljena na 3-satnim radiosondažnim podacima Zagreb-Maksimir.

Povećana čestina radiosondažnih mjerenja za vrijeme MAP eksperimenta (u slučaju IOP5 svaka 3 sata) daju nam mogućnost procjene uspješnosti numeričkih prognostičkih modela, pa tako i mezomodela ALADIN/LACE, u lokalnoj prognozi vertikalnog stanja atmosfere i njenih vremenskih promjena. U ovom slučaju model je bio prilično dobar, a neke razlike mogu se vidjeti u strukturi vjetra i vlage.

IOP 15

Razdoblje od 7 – 9. studenog 1999. karakterizikano je olujnom burom na Jadranu, ali i vrlo jakim vjetrom u unutrašnjosti Hrvatske. Uzrok nalazimo u vrlo jakoj cikloni koja se sporo preko srednje Italije premještala dalje na jugoistok. Uz jak prodor hladnog zraka sa sjeveroistoka, nad područjem Dinarida i Alpa došlo je do vrlo velikih gradijenata u polju tlaka zraka, što je i dovelo do jačanja vjetra u donjim slojevima atmosfere.

Slika 4: 10-minutni zapis brzine i smjera vjetra na Maslenici u razdoblju od 6 – 9. studenog 1999. Maksimalni udar bure od 44 m/s zabilježen je 8. studenog u 10 sati i 20 minuta.

Za vrijeme ovog intenzivnog razdoblja nad sjevernim Jadranom vršena su i avionska mjerenja.

Osnovna svrha MAP-a je produbljivanje fundamentalnih znanja o našoj atmosferi i poboljšanje prognoze vremena u praksi. Sudjelovanje Hrvatske u takvom eksperimetu nužno je ne samo zbog naše prirodne i geopolitičke usmjerenosti prema srednjoeuropskom alpskom području, nego i zbog stvaranja kvalitetnije osnove za daljnji razvoj meteorologije u nas.