Izložba fotografija oblaka altocumulus lenticularis snimljenih sa više lokacija na Velebitu, 19.12.2007.

U povodu Svjetskog meteorološkog dana naši motritelji i zaljubljenici u meteorologiju predstavljaju vam prekrasne fotografije oblaka - altocumulus lenticularis - kojeg su snimili u isto vrijeme s različitih pozicija.

Autori:
Ante Vukušić

"Čovjek koji živi u oblacima, s oblacima i od oblaka."

Zanimanje za oblake javlja se još u dječačkom dobu dok je istraživao svijet oko Gornje Klade, svoga rodnog mjesta. Brojeći ovčice na nebu i ovčice u stadu, brzo je naučio koji oblak nosi kišu, iz kojeg grmi, a koji su oblaci nevini kao dječja mašta koju golicaju ploveći nebeskim svodom. U toj dječjoj igri s oblacima nije ni slutio da će mu upravo oni postati životna profesija. I tako su se uskoro dječje igrarije pretvorile u profesionalnu karijeru meteorološkog motritelja na Zavižanu nastavljajući stopama svog oca Drage. Od početka svog rada na Zavižanu uvijek mu se pri ruci našao i neki fotoaparat kojim je mogao "zamrznuti" trenutak svemira oko sebe da bi ga podijelio s drugima. Razvojem fotografske opreme i erom digitalizacije započinje renesansa njegovog stvaranja bezbrojnih prekrasnih fotografija koje je izlagao na nekoliko izložbi, a mnoge su se našle u kalendarima, knjigama i časopisima. Iako se Ante u svojoj tridesetosmogodišnjoj karijeri nagledao i nafotografirao raznih oblaka ovaj ga se posebno dojmio i zbog toga je zaslužio svoju izložbu.

Ivan Vukušić

Da jabuka ne pada daleko od stabla potvrđuje i ova priča. Kao i njegov otac Ante, svoje dječačko zurenje u oblake pretvorio je u profesiju nastavljajući treću generaciju Vukušića, meteoroloških motritelja na Zavižanu. Ivan ne samo da je od oca naslijedio ljubav prema poslu, već i ljubav prema prirodi i ljudima, ali i dobro fotografsko oko, stoga mu je fotoaparat uvijek pri ruci i hvata mnoge trenutke za vječnost. U njegovoj zbirci fotografija naći ćete sve, ''od igle do lokomotive''.

Svoje ukazanje oblaka doživio je na Jadranskoj magistrali vozeći se tog jutra iz Gornje Klade prema Zavižanu. Ugledavši prekrasni prizor iznad sebe, fotoaparat je već bio u ruci i... klik, klik, klik...

Krunoslav Rac

Krunino zurenje u oblake često su prekidale guste i dosadne đakovačke magle gdje je isti i rođen 1974. godine. Njegovi pogledi na svijet uglavnom su bili zamagljeni, no to ga nije spriječilo da 1997. započne profesionalnu fotografsku karijeru, a diplomu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta objesi o klin. Kako bi proširio fotografske horizonte počeo je pohoditi planine i tako uskoro završio na Velebitu gdje je našao nepresušnu inspiraciju. Svoje fotografije i iskustva pretočio je u knjigu "Velebit -iskustvo planine", ali i u mnogobrojne časopise i izložbe. Očaran ljepotom Velebita, ali i jedne djevojke, Kruno se skrasio u malom primorskom mjestu Sveti Juraj, zamijenivši đakovačke magle za velebitske bure. Svakodnevno ranojutarnje ustajanje nagradilo je Krunu mnogobrojnim prekrasnim fotografijama, pa se tako i ovaj oblak našao u njegovoj pozamašnoj kolekciji.

Tomislav Tonković

Tomislav svoj pogled nije morao visoko upirati da bi uživao u paperjastim oblacima koji su plovili nebom, već je mirno, na tirkizno plavom ogledalu Gacke promatrao njihovu igru razbijajući tu prekrasnu sliku pokojim zamahom ribarskog štapa. Rođen je u Otočcu 1979. godine, a odrastao u Prozoru uz obalu Gacke drugujući s rijekom i njenim pastrvama. Opijen ljepotama oko sebe svoj životni put nastavio je školujući se za fotografa kako bi svima približio nesvakidašnje ovozemaljske ljepote zarobivši ih na fotografijama i prikazujući ih na izložbama. Nemirnog duha, uvijek u potrazi za inspiracijom, motivima, ali i poslovnim prilikama, zaposlio se jednog dana na repetitoru velebitske Plješivice. Nalaziti se na mjestu odakle se sve vidi i gdje malo što može promaknuti dobrom oku, Eldorado je za fotagrafa. Privilegiran lokacijom ni ovaj oblak nije promaknuo njegovom objektivu.

Josip Tomaić

U svojoj mašti često u oblacima, ali ipak s dvije noge na zemlji. Još kao mali shvatio je da su iz perspektive oblaka horizonti mnogo širi, pa je stremeći k visinama do sada proplaninario mnoge planine i popeo se na najviše vrhove. No bez obzira na sve, Velebit je jedina planina koju smatra domom i kojoj se uvijek vraća. Rođen 1980. godine u Krasnu, odrastao, živi i već devet godina radi na Velebitu kao nadzornik u Parku prirode. Svoje oduševljenje prirodom pretače u fotografije i video materijale, a kamera i fotoaparat postali su njegov zaštitni znak. Kao nadzorniku posao mu je da nadzire, gleda, vidi i čuje sve što se događa na planini, pa je tako jednog prohladnog tihog jutra ostao očaran oblakom iznad Krasna koji je sramežljivo mijenjao crveno-zlatne nijanse kao da je svjestan silnih pogleda i fotoaparata uprtih prema njemu.

 

Opis Altocumulus lenticularis oblaka:

Od latinskog altum, što znači visina, zrak u visini, i cumulus, što znači nakupina, hrpa, gomila. Lenticularis, izvedeno od lenticula, deminutiv od lens, što znači leća.

Altocumulus: Bijela ili siva, bijela i siva krpa, pokrivač ili sloj oblaka, općenito uz zasjenjivanje, sastavljen od pločica, okruglih masa, valjaka itd., koji su katkad djelomično končasti ili difuzni i koji mogu i ne moraju biti spojeni; većina pravilno poredanih malih elemenata obično ima prividnu širinu između jednog i pet stupnjeva.

Altocumulus lenticularis: Oblaci koji imaju oblik leća ili badema, često veoma izduženi i obično s dobro definiranim obrisima. Ta je krpa ili sastavljena od malih elemenata, tijesno zajedno skupljenih, ili se sastoji od jedne, više ili manje glatke jedinice, ponekad je vidljiva irizacija. Takvi se oblaci pojavljuju najčešće u oblačnim formacijama orogenetskog podrijetla, ali se mogu pojavljivati i u predjelima bez izrazite orografije.

Vertikalno prostiranje oblaka Altocumulus lenticularis obično nije više od 200 metara. Orogenetski nastao, može imati puno veću debljinu.

Ispod oblaka. Gledan odozdo, taj se oblak čini difuznim. često je djelomično prozračan. Posve je bijel, ili bijel i siv.

Unutar oblaka. Vrtloženje je obično slabo, može biti do umjereno.

Iznad oblaka. Gledan odozgo, Altocumulus lenticularis, premda dovoljno proziran da otkriva tlo, izgleda prilično taman. Ako je debeo, izgleda bijelim, na njemu se mogu opažati sjajne glorije.

ALTOCUMULUS LENTICULARIS [wmv]