Globalna klima u razdoblju 2011. 2015.: vruće i opasno

Ekstremni vremenski uvjeti sve se više povezuju s globalnim zatopljenjem


DHMZ, 8. 11. 2016. Uoči početka 22. konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP-22) u Marrakeshu Svjetska meteorološka organizacije je pripremila sljedeće priopćenje:

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) objavila je detaljnu analizu globalne klime u razdoblju 2011. 2015., do sada najtoplijeg petogodišnjeg razdoblja, u kojoj je iznesen sve očitiji utjecaj čovjeka na ekstremne vremenske i klimatske događaje s opasnim i skupim posljedicama.

Rekordne temperature su popraćene podizanjem razine mora i smanjenjem površine morskog leda na Arktiku, kopnenih ledenjaka i snježnog pokrivača na sjevernoj hemisferi.

Svi ovi indikatori klimatskih promjena potvrđuju dugotrajni trend zagrijavanja uzrokovan stakleničkim plinovima. Ugljikov dioksid je 2015. dosegnuo je po prvi put značajnu granicu od 400 ppm u atmosferi prema izvještaju koji je WMO predao na 21. konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP-21).

U analizi Globalna klima u razdoblju 2011. - 2015. također se istražuje jesu li klimatske promjene povezane s utjecajem čovjeka direktno odgovorne za pojedine ekstremne događaje. Od 79 studija koje je Bulletin of the American Meteorological Society objavio od 2011. do 2014., u više od pola je zaključeno da su klimatske promjene izazvane utjecajem čovjeka doprinijele pojavi određenih ekstremnih događaja. U nekim je studijama dokazano da je vjerojatnost ekstremnih vrućina povećana 10 ili više puta.

Pariški sporazum usmjeren je na ograničavanje porasta globalne temperature značajno ispod 2 C kao i napore da taj porast bude ograničen na 1,5 C iznad prosjeka za predindustrijsko razdoblje. Ovaj izvještaj potvrđuje da je prosječna temperatura u 2015. godini već dosegnula 1 C. Iza nas je najtoplije petogodišnje razdoblje, unutar kojeg je 2015. prozvana najtoplijom godinom do sada. Međutim, postoji velika mogućnost da će čak i taj rekord biti oboren u 2016. godini, izjavio je generalni tajnik WMO-a Petteri Taalas.

Efekti klimatskih promjena neprekidno su prisutni u svjetskim razmjerima još od 1980-ih: porast globalne temperature zraka, kako iznad kopna tako i oceana, porast razine mora i sve izraženije otapanje leda. Sve to je povećalo rizike od ekstremnih događaja kao što su toplinski valovi, suša, rekordna oborina i razorne poplave, rekao je gospodin Taalas.

Izvještaj je istaknuo pojedine razorne događaje. Tu su suše u istočnoj Africi u razdoblju 2010. 2012. koje su izazvale više od 258 000 smrtnih slučajeva i suše u južnoj Africi u razdoblju 2013. 2015.; poplave u jugoistočnoj Aziji 2011. godine koje su ubile 800 ljudi i izazvale više od 40 milijardi dolara ekonomskih gubitaka; toplinski valovi u Indiji i Pakistanu u 2015. koji su uzeli više od 4100 života; uragan Sandy koji je 2012. godine izazvao 67 milijardi ekonomskih gubitaka u SAD i tajfun Haiyan koji je 2013. ubio 7800 ljudi na Filipinima.

Izvještaj je predstavljen na konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. Petogodišnja razdoblja omogućavaju bolji uvid u višegodišnji trend zatopljenja i ekstremnih događaja kao što su dugotrajne suše i učestali toplinski valovi nego što je to moguće iz godišnjih izvještaja.

WMO će privremeni izvještaj o klimi za 2016. godinu objaviti 14. studenog 2016. kako bi bio raspoloživ na pregovorima o klimatskim promjenama u Marrakechu, Maroko.

Naglasci
Slika 1. Globalne prosječne petogodišnje temperature u razdoblju 2011. 2015. (u odnosu na klimatsko razdoblje 1961. 1990.). Studija je koristila analize koje isporučuje centar Hadley, iz Met Office-a u suradnji s Odjelom za klimatska istraživanja na Sveučilištu East Anglia, Ujedinjeno kraljevstvo

2011. - 2015. bilo je najtoplije petogodišnje razdoblje, jednako na svim kontinentima s izuzetkom Afrike (u kojoj je to bilo drugo najtoplije petogodišnje razdoblje). Temperature u tom razdoblju bile su za 0,57 C iznad prosjeka za referentno razdoblje 1961. 1990. Najtoplija godina do sada zabilježena je 2015., u kojoj je temperatura bila 0,76 C iznad prosjeka za razdoblje 1961. 1990., a za njom slijedi 2014. godina. Također 2015. bila je prva godina u kojoj su globalne temperature bile više od 1 C iznad onih u predindustrijskom razdoblju.

Temperature oceana također su bile na dosad nezabilježenom nivou. Prosječne globalne temperature površine mora bile su u 2015. najviše zabilježene, s onima iz 2014. godine kao drugima po redu. Temperature površine mora u 2015. bile su iznad prosjeka u većem dijelu svijeta, iako su bile ispod prosjeka u dijelovima Južnog oceana i istočnog dijela južnog Pacifika.

Snažna La Niña (2011. godine) i isto takav El Niño (2015./2016. godine) utjecali su na temperature tih godina bez mijenjanja osnovnog trenda zatopljenja.

Led i snijeg

Arktički led se nastavio smanjivati podjednakim tempom tijekom razdoblja 2011. 2015., a glavnina Arktičkog leda iznad površine mora u rujnu je bila 4,7 milijuna km2 (ili 28 %) ispod prosjeka za razdoblje 1981. 2010. godine. Najmanja izmjerena površina leda iznad razine mora tijekom ljeta iznosila je 3,39 milijuna km2 i zabilježena je 2012. godine.

Upravo suprotno, većim dijelom razdoblja 2011. 2015., površina leda iznad razine mora na Antarktiku bila je veća od prosjeka za razdoblje 1981. 2010., posebno u periodu zimskog maksimuma.

Otapanje površine ledenog pokrivača na Grenlandu nastavilo se tijekom ljeta iznadprosječnim tempom, s time da je količina leda otopljenog svakog ljeta u razdoblju od 2011. 2015. bila veća od prosjeka za razdoblje 1982. 2010. I planinski su se ledenjaci nastavili smanjivati.

Površina snježnog pokrivača na sjevernoj hemisferi bila je znatno ispod prosjeka u svih 5 godina i u svim mjesecima od svibnja do kolovoza, nastavljajući tako snažni trend opadanja.

Porast razine mora

Kada se oceani zagrijavaju, oni se šire, što rezultira kako globalnim tako i regionalnim porastom razine mora. Porast topline oceana odgovoran je za 40 % primijećenog globalnog porasta razine mora u posljednjih 60 godina. Brojne studije došle su do zaključka da otapanje kopnenog ledenog pokrivača, posebno na Grenlandu i zapadnom Antarktiku, pridonosi ubrzanom porastu razine mora.

Od početka satelitskih mjerenja 1993. godine naovamo, razina mora rasla je za oko 3 mm na godinu, u usporedbi s prosjekom od 1,7 mm na godinu za razdoblje od 1900. 2010. (dobivenom iz podataka s mareografa).

Klimatske promjene i ekstremni vremenski događaji

Mnogi ekstremni vremenski i klimatski događaji zabilježeni u razdoblju od 2011. 2015. većim su dijelom nastali kao posljedica klimatskih promjena izazvanih utjecajem čovjeka (antropogene klimatske promjene). U slučaju ekstremno visokih temperatura ta je mogućnost povećana za 10 ili više puta.

Primjeri uključuju rekordno visoke sezonske i godišnje temperature u SAD 2012. godine i Australiji 2013., vrela ljeta u istočnoj Aziji i zapadnoj Europi 2013., toplinske valove u proljeće i jesen u Australiji, rekordne godišnje vrućine u Europi 2014. i toplinski val u Argentini u prosincu 2013.

Direktni pokazatelji nisu bili tako očiti za oborinske ekstreme (visoke i niske). U brojnim slučajevima, uključujući poplave tijekom 2011. u jugoistočnoj Aziji, suše u južnom Brazilu od 2013. do 2015 i iznimno vlažnu zimu na prijelazu 2013/2014. u Velikoj Britaniji, nisu pronađeni jasni dokazi o utjecaju antropogenih klimatskih promjena. Ipak, u slučaju ekstremne kiše u Velikoj Britaniji u prosincu 2015., utvrđeno je da su klimatske promjene mogućnost pojave takvog događaja uvećale za 40 %.

Neki su utjecaji povezani s povećanom ranjivosti stanovništva. Studija o suši u jugoistočnom Brazilu 2014. godine ustvrdila je da se jednaki manjak kiše pojavio u tri različite prilike od 1940. godine, ali su posljedice sada bile drastičnije zbog povećanih potreba za vodom uslijed rasta broja stanovnika.

Pojedine dugotrajne pojave, koje još nisu bile predmetom formalnih studija o njima, u skladu su s projekcijama kratkoročnih i dugoročnih klimatskih promjena. Takve pojave uključuju učestale višegodišnje suše u suptropskom pojasu, kao što je bilo vidljivo u razdoblju 2011. 2015. u južnoj SAD, dijelovima južne Australije i, pred kraj spomenutog razdoblja, u južnoj Africi.

Također je bilo događaja, poput neuobičajeno dugotrajne, intenzivne i vruće sušne sezone u bazenu rijeke Amazone u Brazilu i 2014. i 2015. godine, za koje se smatra da predstavljaju potencijalnu prekretnicu u klimatskom sistemu.


Slika 2. Rezultati studija o pojavi ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja uslijed antropogenih klimatskih promjena (izvori Bulletin of the American Meteorological Society

Svjetska meteorološka organizacija je mjerodavni glas sustava Ujedinjenih naroda o vremenu, klimi i vodi.

public.wmo.int

Za više informacija molimo kontaktirati: Clare Nullis, cnullis(at)wmo.int. Telefon +41227308478.