Zanimljivosti i obavijesti Svjetski meteorološki dan 2008
OPAŽANJE NAŠEG PLANETA ZA BOLJU BUDUĆNOST

 Poruka gospodina M. Jarraud - a, generalnog tajnika Svjetske Meteorološke Organizacije

Zapisi drevnih civilizacija sadrže nebrojene napomene o vremenu i klimi, a bili su izumljeni i rudimentarni ali domišljati instrumenti od raznih kultura u cilju opažanja osnovnih meteoroloških parametara, često u vezi s astronomijom i astrologijom. Od sredine 17. stoljeća, čovječanstvo je počelo sistematski skupljati podatke u potrazi za pravilnostima i mogućnošću spoznaje budućeg stanja vremena; nadalje, iako je prekogranična priroda meteoroloških fenomena bila dovoljno intuitivno jasna, trebalo je duže vrijeme da bi se razvio koncept međunarodno koordiniranih opažanja vremena.

Prva međunarodna meteorološka mreža bila je uspostavljena 1654. od strane Ferdinanda II Toskanskog. Sedam njenih postaja nalazile su se u sjevernoj Italiji, a ostale četiri u Varšavi, Parizu, Innsbrucku i Osnabrücku. U Firenci je motreno 15 puta svaki dan. Sljedeća važna prekretnica zbila se 1780., uspostavom 39 postaja - 37 u Europi i dvije u Sjevernoj Americi - koje su bile postavljene od Societas Meteorologica Palatina, latinskog naziva prihvaćenog od Meteorološkog društva u Mannheimu. Iako je ta mreža postojala samo 12 godina, to je bio važan korak naprijed, s obzirom da su se opažanja vremena izvodila kroz standardiziranu praksu i sa pažljivo kalibriranim instrumentima. Ta su opažanja bila uključena u godišnja izvješća Ephemerides Societatis Meteorologicae Palatinae (Dnevnici Meteorološkog Društva Palatin).

Prvi veliki primjer važnosti ove koordinirane suradnje uskoro je došao u kontekstu prve Međunarodne Polarne Godine (1882-1883), zajedničkog napora 12 zemalja pri postavljanju i radu 12 postaja oko Sjevernog Pola i dvije na Antarktiku. Kao dodatak striktno meteorološkim mjerenjima, bila su također napravljena i opažanja šireg opsega vezana za geomagnetizam, atmosferski elektricitet, oceanografiju, glaciologiju te uzorkovanje zraka. Preko 40 opservatorija sa raznih strana svijeta učestvovalo jer u tim znanstvenim naporima.

23. ožujka 1950. stupila je na snagu Konvencija Svjetske Meteorološke Organizacije, datum koji se slavi svake godine kao Svjetski Meteorološki Dan. Nedugo potom, 1951., SMO je postala specijalizirana agencija Sustava Ujedinjenih Naroda. Postao je običaj da Izvršno Vijeće SMO izabere posebnu temu za proslavu svakog Svjetskog Meteorološkog Dana. Prigodom svojeg 58. zasjedanja (Ženeva, lipanj 2006), Vijeće je odlučilo da tema za Svjetski Meteorološki Dan 2008. bude "Opažanje našeg planeta za bolju budućnost", kao priznanje znanstvenoj i društveno ekonomskoj koristi koju članice SMO, njene Nacionalne Meteorološke i Hidrološke službe (NMHS) i Organizacija u cjelini, daju pomoću mjerodavnih opažanja širom svijeta, a koja se izvode u kontekstu mandata SMO za vrijeme, klimu i vodu.

Vrijedno je pažnje da su, kratko nakon što je SMO preuzeo odgovornosti IMO - zapravo prije skoro 50 godina - umjetni sateliti počeli kružiti oko našeg planeta i uskoro postali naše oči na nebu, osiguravajući nam slike i ostale važne informacije zaista globalne prirode oblaka i značajnog vremena. Nezavisno od toga, gotovo u isto vrijeme, elektronska računala su dosegla dovoljan stupanj razvoja za znanstvenike, pa je postalo moguće razmotrili koliko je izvodljiva metoda koju je prvi predložio Richardson u svojoj knjizi iz 1922. godine, Prognoza vremena numeričkim metodama. Zapravo, u istoj 1950. godini, u kojoj je stupila na snagu konvencija SMO, Charney, Fjortoft i von Neumann su objavili prvu uspješnu numeričku prognozu vremena napravljenu pomoću računala.

Važnost ova dva velika tehnološka postignuća su odmah bila prepoznata od znanstvene zajednice i dovela do prihvaćanja Rezolucije 1721/XVI na Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Naroda o Miroljubivom Korištenju Vanjskog Svemira 20. prosinca 1961., dajući u zadatak SMO-u da izradi plan primjene novih mogućnosti. Dva glavna rezultata ove UN rezolucije bila su početak Globalnog Atmosferskog Istraživačkog Programa (GARP) i Svjetsko Meteorološko Bdijenje (WWW), koji će uskoro postati fundamentalni Program za standardiziranje, prikupljanje, analizu, obradu i distribuciju širom svijeta vremenskih i ostalih informacija o okolišu, na temelju kojih će svi ostali programi SMO biti podržavani. WWW je započeo 1963. po odobrenju Četvrtog Svjetskog Meteorološkog Kongresa. Jedna od njegovih osnovnih komponenti bio je Globalni Opažački Sustav (GOS), koji je sadržavao sve uređaje na kopnu, moru i u zraku, te u vanjskom Svemiru za opažanje i mjerenje meteoroloških parametara.

Iako je od tada prošlo skoro 45 godina, WWW je i danas jednako fundamentalan za SMO kao što je i onda bio, pa se zbog toga stalno obnavlja i poboljšava od strane SMO i NMHS-i njenih 188 članica. Iz tog razloga, Petnaesti Svjetski Meteorološki Kongres (Ženeva, svibanj 2007) odobrio je cjelovit pristup jačoj integraciji svih opažačkih sustava SMO preko uspostave iscrpne, koordinirane i održive strukture, koja osigurava uzajamno međudjelovanje komponenti sustava, uključujući razvoj i primjenu SMO Informacijskog Sustava (WIS), kao što je razmatrano u Strateškom Planu SMO koji je također odobrio Kongres.

Kongres je odlučio nazvati tu inicijativu WIGOS (SMO Integrirani Globalni Opažački sistem) i dati joj najviši prioritet. Nadalje, Kongres je ustanovio da bi WIGOS trebao nastaviti planiranje i primjenu paralelno sa WIS-om da bi se omogućio integrirani SMO sustav sustava, oblikovan tako da poboljša sposobnost Članica za efikasno osiguranje širenja obima usluga, te da bolje može poslužiti zahtjevima istraživačkog programa SMO.

Brzo je shvaćeno da će poboljšana integracija svih opažačkih sustava SMO značajno doprinijeti opskrbi službi zaduženih za vrijeme, klimu i vodu. Ključna korist će biti odgovarajuća sposobnost Članica da osiguraju svoje informacije sa potrebnom rezolucijom, točnošću, pouzdano i pravovremeno da bi mogli odgovoriti zahtjevima svih korisnika. To će zahtijevati dodatno istraživanje i razvoj u cilju najpogodnije dopune postojećih opažačkih sustava. Također, bit će potrebno još više znanstvenih napora da bi se poboljšale tehnike asimilacije podataka i modeli opažanja u cilju pružanja maksimalno moguće količine korisne informacije.

Integrirani globalni opažački sustav, podržan integriranim informacijskim sustavom, zaista će biti veliki doprinos realizaciji društveno ekonomskih koristi koje proizlaze iz širokog spektra proizvoda i usluga koje se tiču vremena, klime i vode, s posebnom pažnjom prema zaštiti života i imovine; zdravlja i ugodnog življenja; sigurnosti na kopnu, na moru i u zraku; ekonomskom rastu; zaštiti prirodnih izvora i okoliša; za aktivnosti smanjenja rizika od prirodnih katastrofa, posebno onih koje su povezane s globalnom promjenom klime.

Štoviše, napor SMO da bolje poveže svoj opažački sustav je značajan doprinos inicijativi međunarodne Grupe za Zemaljska Opažanja da se razvije Globalni Zemaljski opažački sustav sustava (GEOSS) izgradnjom na postojećim nacionalnim, regionalnim i međunarodnim sustavima u cilju daljnjeg povezivanja njihovih odgovarajućih sposobnosti. Opažački sustavi SMO su temeljne komponente GEOSS-a, i shodno tomu, efikasnost GEOSS-a će ovisiti onoj WIGOS-a.

U kontekstu smanjenja rizika od prirodnih katastrofa, vrijeme, klima i voda mogu djelovati na gotovo svaki aspekt života. Kao što je poznato, ovi se utjecaji povećavaju i posebno su kritični za ekonomije u razvoju. Devet od 10 prirodnih katastrofa su povezani sa hidrometeorološkim opasnostima, koji su, između 1980. i 2000. uzrokovali smrt 1.2 miliona ljudi, a njihove posljedice su imale troškove više od 900 milijardi US dolara. Pružanje odgovarajućih proizvoda i usluga od strane NHMS prema političarima, medijima i javnosti ima mogućnost značajnog smanjenja učinaka tih događaja, jer, iako se prirodni hazardi ne mogu spriječiti, prikladna rana upozorenja mogu se koristiti da bi se značajno smanjili njihovi štetni učinci.

Zadnjih nekoliko dekada porastao je broj osjetljivih zajednica kao rezultat rastuće urbanizacije, stanovništvo se seli u krhkija područja kao što su obalne zone, nizine, velike delte rijeka i poplavne ravnice, a zajednice se šire i na suha i neplodna područja. Povećanje intenziteta i čestine ekstremnih događaja koja se očekuju u vezi sa promjenom klime će i dalje pogoršati njihovu ranjivost. Političari i rukovodioci spašavanja u izvanrednim stanjima će stoga zahtijevati više informacija da bi izradili najpogodnije planove za izvanredne situacije.

Nadalje, informacije o vremenu, klimi i vodi sve su više potrebne radi podržavanja društveno ekonomskih aktivnosti, kao što su poljoprivreda, transport, proizvodnja energije, upravljanje izvorima vode, od kojih svi imaju potencijal osigurati značajno povećanje razvojnih koristi preko umjerenog investiranja u izgradnju kapaciteta.

Zaključujući ovu godišnju Poruku želio bi naglasiti sljedeće: činjenica da je Svjetski Meteorološki Dan ove godine povezan s temom "Opažanje našeg planeta za bolju budućnost" ni u kom slučaju nije slučajnost. U godini koja je prošla od prethodnog Svjetskog Meteorološkog Dana, dogodio se veliki broj važnih događaja, a svi su snažno istakli vitalnu i neprocjenjivu važnost globalnih opažanja.

Kao prvo, dopustite mi da podsjetim da je tema Svjetskog Meteorološkog Dana u 2007. bila povezana s početkom Međunarodne Polarne Godine (IPY) 2007-2008., koju SMO kosponzorira u partnerstvu s Međunarodnim Savjetom za Znanost. Već danas mogu naglasiti, na početku druge IPY godine, da se važnost za SMO, koja se pridružila tom znanstvenom pothvatu, opravdava svakodnevno rezultatima opažanja dobivenim iz polarnih regija. Na primjer, na kraju sezone topljenja morskog leda u rujnu 2007., prosječna površina morskog leda bila je jedva 4.28 miliona kvadratnih kilometara, najniža do sada zabilježena vrijednost, 23 posto niža od prethodno zabilježene vrijednosti prije dvije godine. Po prvi puta u pisanoj povijesti nestanak leda u dijelovima Arktika otvorio je za plovidbu u trajanju od nekoliko tjedana kroz legendarni sjeverozapadni prolaz, koji su stoljećima tražili istraživači i trgovci.

Kao drugo, i u sličnom kontekstu, Međuvladin Panel o Promjeni Klime (IPCC) koji je SMO konsponzorirao od 1988. zajedno sa Programom za Okoliš Ujedinjenih Naroda, nedavno je završio svoje Četvrto Izvješće o Klimatskim Promjenama. IPCC je posebno primjetio da je zagrijavanje klimatskog sustava nedvojbeno, što je sada vidljivo iz opažanja povećanja prosječnih globalnih temperatura zraka i oceana, sve većeg topljenja snijega i leda i globalnog povećanja prosječne razine mora. Izvješće također tvrdi da je razlog većine opaženih povećanja globalnih prosječnih temperatura od sredine 20. stoljeća vrlo vjerojatno zbog opaženog povećanja koncentracija plinova staklenika nastalog antropogenim utjecajem. Nadalje, IPCC kaže da postoji visoko slaganje i puno dokaza da će, sa trenutnom politikom ublažavanja promjena klime i s njom povezanom praksom održivog razvoja, globalna emisija stakleničkih plinova nastaviti svoj porast u sljedećih nekoliko dekada.

Potom, kratko nakon što je u Valenciji, Španjolska, u studenom 2007. objavljen završni dio Četvrtog Izvješća o Klimatskim Promjenama, IPCC je primio u Oslu, Norveška, Nobelovu nagradu za mir za 2007. godinu zajedno sa Albertom A. Gore-om Jr., "za njihove napore da stvore i prošire veće spoznaje o promjenama klime izazvane ljudskom djelatnošću, te da postave temelje za mjere koje su potrebne za suzbijanje takvih promjena".

Konačno, 13. sjednica Konferencije Sudionika (COP-13) na Konvenciji Ujedinjenih Naroda o Promjeni Klime (UNFCC) održana je na Bali-u, Indonezija, u prosincu 2007. COP je pozdravio Četvrto Izvješće o Klimatskim Promjenama IPCC-a i izrazio priznanje i zahvalnost svima koji su bili uključeni u to izvješće za odlično obavljen posao. COP je usvojio Četvrto Izvješće o Klimatskim Promjenama kao najiscrpniju i autoritativnu procjenu promjene klime do danas, te je dalo integrirane znanstvene, tehničke i društveno ekonomske perspektive o toj tematici. Pozvao je IPCC da nastavi davati pravodobne informacije Sudionicima Konvencije, o zadnjim znanstvenim, tehničkim i društveno ekonomskim aspektima promjene klime, uključujući mogućnosti za ublažavanje i prilagodbu. COP je također usvojio izmijenjene smjernice izvješća UNFCC-a o opažačkim sustavima za promjenu klime.

Za vrijeme 13. sjednice COP-a, SMO je naglasila činjenicu da mnoge osjetljive zemlje u razvoju već imaju znatne poteškoće u održavanju svojih opažačkih mreža, te će trebati povećanu podršku u smislu izgradnje kapaciteta. Nadalje, SMO je naglasio da su poboljšano znanstveno istraživanje, motrenje klime i predviđanje ključni elementi za zaštitu života i imovine, tako da bi te države trebalo osnažiti da mogu najpogodnije upotrijebiti sustav ranog upozorenja za svoje aktivnosti smanjenja rizika od prirodnih nepogoda, i tako doprinijeti vlastitom održivom razvoju.

Još jednom, SMO je dorasla postojećim izazovima zbog potrebe za održivim razvojem, smanjenjem gubitka života i imovine uzrokovanih prirodnim nepogodama i drugim katastrofama koji su povezani s vremenom, klimom i vodom, kao i očuvanju okoliša i globalne klime za sadašnje i buduće generacije. Zaista, nova preambula Konvencije SMO, koju je prihvatio Petnaesti Svjetski Meteorološki Kongres, prepoznaje ulogu i važnost integriranog međunarodnog sustava za opažanje, prikupljanje, obradu i diseminaciju meteoroloških, hidroloških i ostalih sličnih podataka i proizvoda.

Stoga želim čestitati svim Članicama SMO Svjetski Meteorološki Dan 2008.